Elementi strategije završnica

Završnica je dio partije,u kojoj mora biti realizirano preimućinstvo postignuto u toku partije.I ta realizacija traži neophodnu veliku vještinu i iskustvo.Da bismo razumjeli,šta se događa u završnici i da bi naučili da je cjenimo,treba da se upoznamo s njom počevši od proučavanja osnovnih elemenata.

1.Centralizacija : a)Kralja,b) lakih figura, c)dame..Sklonište i izgradnja mostova

1.centralizacija kralja

Jedan od glavnih elemenata strategije završnice je,kao što je poznato,velika pokretljivost kralja.

Pravilo: pri prelasku u završnicu treba krenuti kraljem u pravcu sredine table,pošto odatle kralj može da stigne u napad kako na kraljevo,tako i na damino krilo.

b) Centralizacija lakih figura

Centralizacija nije isključiva osobina kralja; sličnu tendenciju primjećujemo i kod drugih figura.

U prisustvu protivničkog topa,skakač stvara zaštitni štit za sopstvenog kralja,koji  (pod zaštitom skakača) zauzima centralnu poziciju.

Primjer

Sklonište i izgradnja mostova

U svojim lutanjima po tabli,kralj se izlaže cjelom nizu šahova i zato mora na vrijeme da se pobrine o sigurnom utočistu.

Primjer: Polje a7 predstavlja sklonište za kralja

Slično imamo i u sljedećem primjeru.

Izgradnja mosta

2.Agresivan položaj topa kao preimućstvo u završnici

                                                Bijeli topovi zauzimaju agresivnu a crni pasivnu poziciju

U majstorskoj praksi je obična pojava,da jedan od partnera izvodi dugačke manevre i ulaže maksimalan napor,da bi se,na kraju,domogao agresivnijeg položaja svog topa,nametajući pritom,pasivnu ulogu protivničkom.

Zaključak : 

Ako se nalazimo pred izborom - braniti napadnutog pješaka topom,koji će zbog toga da zauzme pasivnu poziciju ili jednostavno žrtvovati pješaka da bi topu dali slobodu djelovanja, - onda je bolje izabratzi posljednju mogućnost.

Ovo pravilo treba prihvatiti s oprezom.U svakom pojedinačnom slučaju treba veoma pažljivo odmjeriti stepen veće ili manje aktivnosti.

Kada je pozicija topa aktivna u odnosu na sopstvene i protivničke pješake?

Odgovor na ovo pitanje dao je Taraš u izuzetnoj formulaciji: topa treba stavljati iza pješaka,bez obzira dali svog ili protivničkog.

Koji je manevar topova najagresivniji kada je bjeli,a koji kada je crni?

Razlika u vrjednosti napadačke i odbrambene figure ispoljava se ,ne samo u topovskim završnicama,već i u završnicama lakih figura.

Slabost skakača,vezanog odbranom,se sastoji u tome da on ne može da odigra ni jedan manevarski potez,a pri tome da štiti pješaka ili figuru; to je pogodno za zugcvang

Lovac koji je vezan odbranom slabiji je od lovca napadača,jer ne može u dovoljnoj mjeri da parira promjenjivim prjetnjama.